četvrtak, 07.02.2008.

PLANIRANJE

Svi u životu nešto planiramo, to je normalna stvar. Tako sam i ja isplanirala svoj život, samo nisam ni mislila da će se ovako zakomplicirati. Možda i nije tako kompliciran , možda ga ja ne znam organizirati.
Djete smo planirali, sve je ispalo savršeno. A onda sa 4 godine su mu otkrili strabizam, i od onda, svaka 2 mjeseca jurimo na vježbe i na kontrole. Kada je krenuo u školu, shvatili smo da je hiperaktivan, pa je krenuo kod psihijatra i defektologa. A da ne pričam o obavezama u školi. I sada se sve svodi na odlaske kod raznoraznih liječnika, na školske obaveze, na žicanje mojih slobodnih dana, a ja polako ludim. Nemam više ni snage ni volje jurcati po bolnicama, strah me nazvati u firmu i tražiti slobodan dan, ne pamtim kada sam za vikend bila slobodna, jer moram nadoknaditi slobodne radne dane, a da bar ima nekakvog pomaka s njegovim zdravljem. Hiperaktivnost smo uspjeli riješiti, ali strabizam se uništava. Sada po novom moramo na kontrole 1 puta mjesecno, a između toga 2 tjedna na vježbe. Ja to jednostavno ne mogu, a moram. Toliko sam umorna da to ne mogu nikome objasniti. Da bar mogu nekuda na nekakav pusti otok na bar 10 dana i da nikoga niti ne vidim niti ne čujem. Ne trpim više nikoga u svojoj blizini.

- 10:09 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 23.11.2007.

PEDOFILI

Čitam neki dan u jednom časopisu, u Americi su uveli rigorozne mjere što se tiće pedofila koji su odslužili svoju kaznicu, namjerno kažem kaznicu, jer bi trebali doživotno ostati zatvoreni. Kada dođu u novi kvart, moraju se predstaviti svim susjedima i reći tko su, upozoriti susjede da ne puštaju svoju djecu blizu njega. E, sada , hoće li ga susjedstvo prihvatiti ili ne to je već drugi dio priče. Meni smeta što toga nema kod nas, što se identitet takvih osoba skriva. Zašto mi ne možemo znati da li nam se u susjedstvo doselio pedofil?
Ajmo zamisliti situaciju da mi se u stan do mene doseli takva osoba, ja ne znam tko je on, s vremenom se pokaže kako je on divan i krasan čovjek, jako ljubazan, jako zaposlen pa zato nema obitelj. Mi imamo malo dijete koje obožava tog divnog čovjeka. Postajemo prijatelji, on dolazi k nama, obožava naše dijete, voli se igrati s njim. Moje djete me moli da ga jednu nedjelju pusti kod kod našeg divnog susjeda, i ja ga naravno pusti. I možda baš tu nedjelju, naš mili i dragi susjed ne može više izdržati i pokaže svoje pravo lice, ozlijedi moje djete. Ovakvih situacija ima jako puno.
Pitam se koga okriviti???? Naravno da je krivo ovo čudovište, izopačena osoba koja bi po mom mišljenju ostatak života trebao provesti na psihijatriji, potpuno sam i izoliran, bez mogučnosti izlaska.
Ajmo sada zamisliti da je to čudovište več bilo u zatvoru, nakon odslužene kaznice su ga pustili i što sada? Što sada?
Ako se nešto dogodi nekom djetetu od strane takvog čudovišta, koga možemo kriviti?
Samo njega? Psihijatra koji ga je pustio? Socijalnog radnika koji ne može s njim biti 24 sata dnevno? Koga?
Što napraviti u takvim situacijama?
Takvim osobama ne pomažu nikakavi lijekovi. Ako su psihički poremečeni, zašto ih puštaju van?
Pedofil UVIJEK ostaje pedofil i samo čeka sljedeću žrtvu.

- 21:00 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.10.2007.

OBITELJSKI RADIO

Jučer sam slušala emisiju na obiteljskom radiju "kavica sa Sonjom". Tema je bila hiperaktivnost. Slušala sam pozive raznih slušatelja i plakala. Ne mogu vjerovati da ljudi nemaju ni malo razumjevanja za našu djecu i za nas roditelje. Najviše me šokirao jedan muškarac koji je rekao da ako su nam djeca bolesna, da ih treba izolirati i poslati u specijalne škole, da ih treba maknuti od "normalne" djece. Što to znaći "normalna" djeca?
Ako je moje djete hiperaktivno, da li to znaći da nije normalan???????
Po čemu se zaključuje da su mirna djeca normalnija od hiperaktivaca?????Jako me vrijeđaju takvi komentari, ne mogu vjerovati da su ljudi toliko neupučeni. Ponašaju se kao da se radi o luđacima. A činjenica je da su takva djeca puno pametnija i inteligentnija od "normalne" djece.

- 18:58 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 02.10.2007.

KENVELO

Prošli tjedan smo bili na otvorenju novog trgovačkog centra MANDI. Jedino kaj me oduševilo, mene i mog sina, bio je KENVELO. Imaju fenomenalnu odječu, klinac mi je naravno ispraznio novčanik.
Moram priznati da nisam baš nešto oduševljena šetati trgovačkim centrima, jer ih u zadnje vrijeme ima i previše. Svi pričaju kako je nezaposlenost prevelika, ljudi nemaju novaca, a po trgovačkim centrima ne možeš normalno hodati.
Neki dan se vozim u tramvaju, djevojka pored mene razgovara s nekom frendicom na mobitel, ono u stilu, čuj stara, danas se ne ide na faks, idemo u kupovinu, daj nabavi skripte od onog frajera i pitaj kakav je bio ispit.
Dajte, molim vas, pa kuda ovo vodi? Koliko su ljudi zaluđeni kupovinom?

- 21:03 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.09.2007.

OPET HIPERAKTIVCI

Htjela bih pitati mamu koja mi se javila, tko je rekao da je njen sin hiperaktivan, tko je tražio odgodu polaska u 1. razred?
To da li je Vaše djete hiperaktivno, koliko je hiperaktivno, može reći jedino psihijatar, nikako nastavnik. Bitno je da uzmete uputnicu, otiđete kod dječjeg psihologa ili psihijatra ( mi smo to obavili u Zagrebu u Klaićevoj bolnici). Tamo će Vaš sin napraviti nekakve testove, razgovarati s liječnikom. Ne boli ništa, oduzet će Vam sat-dva vremena, a Vi će te imati potvrdu da ste nešto poduzeli. Psihijatar će Vam reći da li vaš sin treba ići u specijalnu školu, što je po mom mišljenju živa glupost. Ali koliko ja znam, ne postoji zakon koji će Vašem sinu zabraniti polazak u školu.
Učiteljica mog sina se jako trudi, što ne znaći da joj je lijepo raditi kada joj on ometa nastavu. Masu puta ga je poslala u kaznu, mene je bezbroj puta zvala u školu. Znam da joj je teško, ali trudim se oko svog sin koliko god mogu. I meni je jako teško, a znam da je i Vama.
Rekao mi je sin neki dan kada je došao iz škole: Mama, bio sam super prva 3 sata, jako sam se trudio biti dobar, ali sam 4. sat skoro puknuo, kao da su mi u trbuhu nekakve bombice koje će eksplodirati ako budem morao biti miran.

I što reći na tu njegovu rečenicu?????
Ja sam ga pohvalila za prva tri sata, a za četvrti sam rekla da to nije ništa tako strašno i da će sutra biti bolje.
I bilo je. Možda sutra neće. Niti mi nismo svaki dan savršene volje. I meni masu puta dođe da " iskočim iz svoje kože", a da ne postoji nikakav razlog, jednostavno je takav dan.

Dragi roditelji, tražite pomoć i savjete psihologa!!!!!!!!
Već zadnjih par godina, večina nastavnika (ne svi), stalno nešto analiziraju djecu, "kopaju" po njihovoj psihi, traže greške u odgoju, u porodu, stalno nekaj traže, bitno da se oni ne moraju truditi raditi s hiperaktivnom djecom.
Ja to ne dozvoljavam. Moj sin je fantastičan učenik, jako se trudi biti dobar,puno radi, kreativan je, i ove školske godine neću dozvoliti da moj sin bude dežurni krivac za sve nerede u školi. Nemojte ni Vi. Postoje zlobna i zločesta djeca, a hiperaktivci to nisu.

- 13:53 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.08.2007.

NOVA ŠKOLSKA GODINA

No da, uskoro počinje nova školska godina i moj hiperaktivac kreće u 2. razred. Umirem od straha:( Bez obzira koliko ne želim razmišljati o njegovom ponašanju, stalno razmišljam o tome. A to su nočne more. stalno si postavljam pitanja: hoče li ove godine na miru pratiti nastavu, hoče li se prestatati tući...? Ma tisuću pitanja.

Imam osjećaj da se ovo ljeto malo smirio, ali pitanje je kaj će biti u ponedjeljak. Kaže psihijatar da se s godinama uspijevaju koncentrirati sve više. Samo se nadam da je u pravu. Već sama sebi idem na živce od tolikih razgovora sa svojim sinom. Vidim da je i njemu već dosta i razgovora i psihijatara.

Neki dan sam srela staru prijateljicu koju nisam vidjela godinama. Kaže mi da ima sina koji će sada u 7. razred. Njegova hiperaktivnost je tek prošle godine došla do izražaja!!!!! Smrzla sam se kada sam to čula. Svako malo su kod psihijatra na razgovoru. Žena je pred slomom živaca:(

Pitam se kaj bi naš psihijatar rekao na ovo?
Da li je zaista točno da se s godinama počinju koncentrirati?
Ne znam više ni sama. Jedino kaj znam, to je da sam jako umorna od svega toga.

- 17:19 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 04.07.2007.

ADHD/ADD HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ

Dragi moji blogeri!
Željela bih sa vama podijeliti neke svoje probleme vezane uz ADHD, odnosno deficit pažnje ili hiperaktivni poremećaj.
Sigurno se pitate: A ZAŠTO????
Zato jer je je taj problem jako raširen i mnogi roditelji ne znaju da imaju u kući hiperaktivno dijete, nego to dijete svrstavaju među zločestu djecu. A to je jako, jako veliki problem, pogotovo za njihovu djecu.
Za početak bih htjela objasniti što je to ADHD, jer ja imam hiperaktivnog sina.

Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću je razvojni poremeća samokontrole. To nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovana roditeljskim neuspjehom u odgoju niti je znak djetetove "zločestoće". Takozvana hiperaktivnost je realni poremećaj, proble, a često i izvor zabrinutosti i roditelja i nastavnika, a najviše šteti samoj djeci kod koje je poremećaj uočen.

ADHD je zastupljen kod oko 1-5% populacije. Izraženiji je kod dječaka, nego kod djevojčica.

KARAKTERISTIKE HIPERAKTIVNE DJECE:
- počinju raditi prije negoli su dobili upute i shvatili ih
- radi prebrzo i čine nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem
- stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže sjediti na jednom mjestu
- na pitanja odgovara prebrzo, bez razmišljanja
- ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem
- prelazi s jedne aktivnosti na drugu
- rijetko završava započete zadatke
- takva su djeca jako povodljiva, privlače ih druga djeca koja puno prečaju i rade buku
- previše priča i često prekida razgovore
- često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede
- ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava
- govori, pjeva i šapće samo sebi

Hiperaktivna djeca su često nestrpljiva, nikad nisu na svojem mjestu, ne slušaju učitelje, brbljaju, upadaju u riječi i ometaju druge u izvršavanju zadataka ili aktivnosti.
Zbog takvog ponašanja, nastavnici takvu djecu vide kao nediscipliniranu i zločestu.
Roditelji hiperaktivnu djecu opisuju kao teško odgojivu, i ona to doista jesu jer ne mogu pratiti i poštovati roditeljske zahtjeve i zabrane.
Djeca s ovim problemom doživljavaju stalne poteškoće s impulzivnošću, osobito s kontrolom u reagiranju na signale ili događaje koji su nevažni za obavljanje tekućih zadataka.
Impulzivna djeca su lako nagovorljiva. U želji da budu prihvaćeni od vršnjaka, često napreve stvari na koje ih oni nagovaraju.

Popratni simptomi nisu obilježja ADHD-a, već se pojavljuju zbog nedovoljnog razumijevanja. Vjerujte mi, ja to jako dobro znam.
Neki od simptoma su : nisko samopouzdanje, depresija, društvena izolacija, dosada, frustracija, strah prema učenju nečeg novog, osjećaj da ne daju svoj maksimum, da nikada nisu dovoljno dobri.

Gornji tekst sam, u kratkim crtama , prepisala sa interneta. To su nekakve osnove hiperaktivne djece koje vide svi. Međutim, postoje karakteristike hiperaktivne djece koje ne vide svi. To su njihove osobine koje su sakrivene negdje u njima, i treba im pomoći da te svoje dobre osobine i pokažu.

Htjela bih naglasiti, a to znam iz vlastitog iskustva, da su hiperaktivna djeca nevjerojatno inteligentna, kreativna, znatiželjna, maštovita, osjećajna, emotivna, odlučna. Pomozite djeci da to i pokažu.

Njihov um je pun ideja i mašte i teško im je raditi nešto monotono i jednolično. Njihova impulzivnost i nestrpljivost često ih pogura naprijed. Oni su jednostavno drugačiji.

Moj sin ima 7 godina, završava 1. razred i problemi su se pojavili kada je krenuo u školu. Do škole samo živahno dijete, postalo je agresivno, nepažljivo, bezobrazno....
Prvo smo ostali šokirani jer nismo znali uzrok svemu tome. Nakon par sukoba u školi, odveli smo ga kod psihijatre gdje mu je dijagnosticiran ADHD. I tada počinje naš problem: što napraviti, kako pomoći djetetu i sebi? Prvo sam okrivljavala sebi da nisam dovoljno dobra majka, da nisam sposobna odgojiti dijete itako daje, i tako dalje....

Nakon par mjeseci počeli smo odlaziti kod socijalnog psihologa koji nam je jako puno pomogao. Na koji način?

Ono negativno kod hiperaktivne djece ublažavamo i ignoriramo, a ono pozitivno pohvaljujemo i nagrađujemo. Sa svakodnevnim kaznama ne dobivamo ništa, jer oni puno puta nisu svjesni da čine nesto loše.
Moje dijete je svjesno da ima problem, trudi se iz dana u dan sve više obuzdati svoje ponašanje. Nekada je dan bolji, nekada gori, ali trudimo se svi skupa. Najvažnije je da Vi sami shvatite svoje dijete, da priznate da imate problem i da pomognete svom djetetu. Nemoje puno očekivati od ljudi ili obitelji oko vas, za večinu njih će vaše dijete biti samo "jako zločesto i grozno". Teško je osobama, koje nemaju hiperaktivnu djecu, shvatiti što to znaći imati HIPERAKTIVNO DIJETE. Vjerujte mi da znam o čemu pišem, jer kroz to nerazumijevanje prolazim svaki dan. Velika su mi podrška sinova učiteljica i mali broj roditelja.

Nađite vremena i poslušajte svoje dijete, njihove misli su u obliku slika i pojmova, dajte im neka vam to nacrtaju. Puno pričaju, ali im je teško pričati o nečem konkretnom. Dajte djetetu olovku i papir i sve će Vam reći.

Dragi roditelji, HVALITE NJIHOVE DOBRE STRANE!!!!!!!!

Komentirajte ovaj tekst. Napišite svoje mišljenje.


- 17:19 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Veljača 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

OBITELJ